Neobična životna priča čovjeka i umjetnika u “bježanju od povijesti”, sklop životne sudbine u potrazi za zaposlenjem, dovode Joycea u Pulu, gdje je, stigavši iz Trsta, u listopadu 1904. do ožujskih dana 1905. radio kao profesor engleskog jezika u Berlitzovoj školi, predavajući uglavnom austro-ugarskim časnicima u gradu Brodogradilišta i Arsenala, pomorskoj bazi austro-ugarske, carsko-kraljevske Monarhije. Već u Puli, mladi Joyce nosi u sebi “uliksovsku” sliku novovjekih rascjepkanosti modernog čovjeka.
James Joyce – punim imenom James Augustine Aloysius Joyce, irski pjesnik, pripovjedač i pisac romana, jedan je od najznačajnijih književnika XX stoljeća, zacijelo najpoznatiji u inovativnim postupcima pripovjedne proze, posebice u stilskome postupku što se naziva “strujom svijesti”. Rođen je 1882. u Dublinu (Irska), a umro u Zurichu (Švicarska) 1941. godine. Njegova su najpoznatija djela, zbirka pjesama “Komorna glazba”, novele “Dublinci”, romani “Portret umjetnika u mladosti”, “Uliks” te “Bdijenje nad Finneganom”. Sjećanja na Joycea u Puli odišu uz starorimski Slavoluk Sergijevaca, na Trgu Portarata, u caffe-baru “Uliks”, par koraka od spomen-ploče postavljene na zgradi gdje je Joyce predavao engleski jezik. Na terasici “Uliksa” danas sjedi brončani Joyce. Nalazimo ga za stolom dok čeka naručeni espresso ili čašicu istarskog terana, u predahu za šetnje Pulom početkom jednog novog stoljeća…
Ovo je djelo akademskog kipara Mate Čvrljka umjetnika iz Labina, jednog od reprezentanata suvremenog hrvatskog kiparstva. U gradu turizma, veličanstvenog amfiteatra, Arene, fotografija s Joyceom u Puli danas je dio albumske svakodnevice.