Povijest Pule

Legenda

U legendi o Argonautima opisana je potjera za brodom Argo i zlatnim runom. Podanici kralja Kolhide odustali su od dalje potjere nakon što je poginuo sin njihovog kralja. U strahu da će, ako se vrate u Kolhidu, biti kažnjeni zbog smrti princa i neuspjele potjere, odlučili su nastaniti se na mjestu njegove pogibije. Pula je, stoga, kolhiđanskim bjeguncima bila ne samo utočište već i mjesto progonstva, stanica bez povratka. Najčuveniji geograf starog vijeka Strabon tvrdi da je tako utemeljena Pula. Prema toj legendi, Pula je, dakle utemeljena pred oko tri tisuće godina.

Rimsko doba

U stoljećima carskog razdoblja starog Rima (od I. do III. st.) sagrađeni su i oblikovani u Puli najvredniji spomenici antike u Hrvatskoj. Najvrijedniji je i najpoznatiji spomenik tog vremena Arena. Taj amfiteatar, namijenjen borbi ljudi i životinja, izgrađen u doba vladavine cara Vespazijana, u I. st. poslije Krista. Eliptičnog je oblika, veličine oko 130 x 105 m, visine 32 m, što ga svrstava na šesto mjesto po veličini među svjetskim amfiteatrima. Arena je svojedobno mogla prihvatiti 23.000 gledatelja, a danas na ljetnim priredbama prima oko 5.000 ljudi.

Slavoluk Sergijevaca nalazi se na kraju ulice (Via Sergia) kojom se s Foruma kreće prema istoku. Bio je prislonjen na gradska vrata (Porta Aurea), pa je bogati klesarski ukras dobio samo njegov zapadni, vidljivi dio. Podigla ga je, o svom trošku, Salvia Postuma Sergi u počast trojici svojih rođaka koji su potkraj I. st. prije Krista obavljali visoke činovničke dužnosti u Puli. Prema natpisu na slavoluku, sagrađen je između 29. i 27. god. prije Krista. Prema sjeveru nalaze se još dvoja sačuvana antička gradska vrata: Herkulova i Dvojna vrata.

Forum, središnji trg antičke i srednjevjekovne Pule, nekoć je bio obrubljen arkadama s kipovima i reljefima, a na sjevernoj su strani bili hramovi. Do danas je potpuno sačuvan Augustov hram, sagrađen između 2. god. prije Krista i 14. god. poslije Krista.

Na istočnom obronku brežuljka Kaštela unutar gradskih zidina sačuvani su ostaci temelja scenske zgrade i dijelovi gledališta malog rimskog kazališta. Blizu kazališta nalazi se zgrada Arheološkog muzeja Istre, u kojoj se uz spomenike iz prethistorije i ranoga srednjeg vjeka čuvaju brojni spomenici antike nađeni na području Pule i Istre.

U feudalizmu

Razvojem feudalizma i stvaranjem gradova-država na istarskom se prostoru javlja Venecija. Tako je Pula 1150. g. prisegla na vjernost Veneciji.

Do današnjeg dana

Time se Pula vezala za mletačke gospodarsko-političke ciljeve, što su je odredili u sljedećih nekoliko stoljeća. Tijekom XIV, XV i XVI stoljeća Pulu su napadali i osvajali Genovežani, hrvatsko-ugarska vojska, habsburška vojska.

Nakon revolucionarne 1848.g. austro-ugarsko je carstvo uočilo važnost puljske luke, te u tom periodu započinje intenzivna izgradnja velike ratne luke i brodogradilišta. Uporedo s time započinje naseljavanje Pule te se, u roku od oko 50 godina, broj stanovnika sa 1.126 popeo na 40.000 ljudi.

Pod patronatom Beča službeni je jezik Puljana njemački, ali talijanski jezik i dalje ostaje svakodnevno uporabni u brojnim slojevima društva, dok se hrvatski jezik vrlo brzo izbacuje iz upotrebe. Takva se situacija zatekla u Puli tijekom II svjetskog rata za vrijeme fašističke vladavine kada je Pula kao antifašistički grad organizirala svoju bitku za budućnost, te pretrpjela razaranja, ali i represalije nad povjesno poraženom stranom. Svršetkom rata i oslobođenjem od njemačke okupacije, Pula potpada pod angloameričku upravu. 1947.g.

Pula se konačno okreće prema svom prirodnom zaleđu – Hrvatskoj (u skladu s zaključcima iz 1943.g. o pripadnosti Istre Hrvatskoj), a time i Jugoslaviji. Postojanje Pule pod Jugoslavijom donijelo je do još jednog eksodusa nezadovoljnog domicilnog talijanskog stanovništva. Time je započelo jedno novo razdoblje pulske povijesti koje je trajalo sve do osamostaljenja hrvatske države.